SJENI GIACOMA LEOPARDIJA
Neopazice ušao si u mlado moje srce
Koje u davno ono doba nije moglo
Ni slutiti da ćemo nas dvojica, Giacomo,
Potajno prijateljevati čitavi moj vijek
I da će meni, možda, biti dosuđeno
Da pri samom kraju životnoga puta
Prispijem na tvoj strmi brežuljak
Slušajući šumor vjetra u krošnjama,
I da s istog mjesta na kom si ti stajao
Razgovaram s beskrajem i sa vječnošću
I pozdravim tvoju sjenu, živu zauvijek.
Zagreb, Gajeva ulica 2a
21. lipnja 1990., četvrtak, pred ponoć
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (hrvatski)
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (english)