Dragutin Tadijanović — Dani djetinjstva (VIII): Hoću li ući u sobu gdje je sag? — Tekst

Dragutin TadijanovićDani djetinjstva (VIII): Hoću li ući u sobu gdje je sag?

Kad ispišemo punu pločicu računâ,
Onda čitamo iz čitanke. Zatim
Gospodična pita. Tko ne zna ponoviti,
Ona ga uzme za kosu iznad uha i vuče,
Jer tamo najviše boli...
Nakon tog opere ruke,
I izmolimo naglas Očenaš.

U redovima idemo za njom,
Kraj općine, u dvorište njeno:
Kog više voli, taj se popinje
Na orah i trese, i poslije kupi;
A drugi čupaju travu izmeđ cigle,
Pred kućom, ili koprive kraj zida,
U dvorištu... Oh, što bih ja
Volio da me gospodična uvede,
Samo jedanput, u svoje sobe.

Kradomice, kroz prozor vidjeh:
Na zidu slike, puno slîkā...
A sat u staklu ne tuče neg pjeva...
A pod je šaren, pod zelenkast.
To je valjda na podu sag.
Izuo bih opanke, brzo,
I oprao noge, brzo,
Samo da sag ne uprljam.
Ali znam ja: ... Gospodična
Nikad neće mene uvèsti
U lijepu sobu gdje je sag.