Dragutin TadijanovićGost u Vučedolu (IV): Ima jedan mali Josip
Ima jedan mali Josip.
On na svojim ramenima
Nosi pet godina.
Pitam li ga, mali Josip
Ne može se uvijek da sjeti
Mog dugog imena.
Nas dvojica, Josip i ja,
Rođendan imamo zajednički:
Četvrti studenog.
U podne dolazi pred moja vrata
Mali Josip i kuca prstom.
Vikne: Josip! Kuca: Josip!
Kad izađem, on se skrije.
Josipe, gdje si? — čudim se, zovem.
On mi odnekud odgovara:
Sakriven sam, tražite me!
I ja tražim mog Josipa,
Tražim, tražim, a ne mogu
Da ga nađem nikako.