Dragutin TadijanovićGost u Vučedolu (V): Zapada sunce
Zapada sunce. Idem kroz polje.
Zeleno žito se žuti.
Srcu će mojem uskoro bolje
Svanuti, kao da sluti.
Legnem u travu. Osjećam da sam
Brat suncu, vjetru, vodi.
Samo se čuje moj uzdah: ja sam
Zarobljen u slobodi.
Nitko me ne žali, ne šapuće za mnom.
Otrova nisam htio.
Ljubim se s cvijećem i s večeri tamnom.
Do zore suze sam lio!