Dragutin TadijanovićKlupa na Zrinjevcu
Da pogađate čitav dan,
Možda biste i pogodili
O kojoj je klupi riječ.
Na istome mjestu stoji
Nepomična, tajnovita,
Tko zna otkada?
Jedino je ona prisluškivala
Njih dvoje u razgovoru,
Kad bi joj došli u pohode
I razgovarali, razgovarali...
I najednom, nenadano,
Za ruke se uhvatili
I pogledali u oči:
Ne vide li kako se vole,
Kako se jako vole?