Dragutin Tadijanović — Ljudsko govorenje — Tekst

Dragutin TadijanovićLjudsko govorenje

Druga neka pjesma trebala bi
Da nosi izraze zamišljenosti, očajanja,
I slike o srazovima Svjetova,
O smaku Svijeta,
A ne vrtove ljubičicā, ljiljanā
I žutih ruža mirisnih,
S paunima koji se šepire
U suncu jutra, a dive im se
Bogate djevojke i mladići, na povratku
Iz noćnih barova s pijanke i plesa,
Dok u njihovu susjedstvu, koje oni
Neće da vide, kolje se i svađa
Sirotinja, od gladi umire bolesno
Dijete, nemoćna starica zazivlje
Smrt od dobroga Boga i njegovih anđela;
Nevidljivi, oni šumore krilima
I svemu na svijetu, i mravu, i ptici,
I travi, govore: Ni ne znate da o vama
Pjesma pjeva — i tako
U nemoći završava i ovo govorenje.