Dragutin Tadijanović — Majci mojoj — Tekst

Dragutin TadijanovićMajci mojoj

(na dan kad je ušla u 75. godinu svog vijeka)

Dovrših ručak. Sâm
Za stolom. U tuđoj kući. U gostima.
Daleko od Rastušja. Daleko
Od majke. Htio bih da joj čestitam
Današnji gôd njen. (Kraj mene

Nikog nema.) Pomišlja li možda: — Kud se djedoše
Žetve, gdje je klasje nad kojim se
Brižno saginjala, pola stoljeća,
A sad se nad njim saginju
Kćeri njezine. Mlađi joj je sin

Umro, već davno. A stariji,
Prvenac njen (onaj koga zovu
Pjesnik), ne mari za nju ni za kuću
Očinsku . . . — Ti koja već godinama
O meni misliš da sam te zaboravio,

Majko moja, paćenice zemlje
Mojih pređa, zar doista ne vidiš: srce mi
Razapeto krvari nad rodnim pragom, a ti po njemu
Gaziš i sjena se tvoja razastire duboko nad oranicama.

A ja, za tuđim stolom, pišem obliven suzama.