Dragutin Tadijanović — O pjesmama: Balada o zaklanim ovcama — Tekst

Dragutin TadijanovićO pjesmama: Balada o zaklanim ovcama

Mjesece srpanj i kolovoz 1930. proveo sam u Crnoj Gori, u Kolašinu, na vojnoj vježbi kao narednik-đak. Potkraj srpnja bio sam 'dežurni oficir u klaonici' u kojoj se klala stoka za kolašinsku vojsku. Klaonica je bila nevelika, drvena zgrada na rijeci Tari, s otvorima na drvenom podu kroz koje bi krv pri klanju otjecala u rijeku, i s gvozdenim klinovima uokolo na koje se vješala već zaklana stoka: ovce, koze, goveda. U zoru tog dana gledao sam kako je neki gorštak, obuven u opanke, dotjerao sa svojom kćeri, djevojčicom od trinaest godina, malo stado ovaca pred klaonicu, i, bez mnogo riječi, prodao ih, novac pažljivo prebrojao i svezao ga u maramu te se odmah otputio sa šutljivom djevojčicom, mrk, bez osvrtanja. Idući za ocem dva-tri koraka i čuvši ovčje blejanje, djevojčica je stala i okrenula se da posljednji put vidi svoje ovce. A dva mlada mesara, zasukanih rukava, silnom su spretnošću, brzo, hvatali ovce jednu po jednu, i odvodili ih u klaonicu, pritiskali koljenima uz otvor, klali, vješali na klinove. I začas je umuklo blejanje: ovce su bile povješane, jedna pokraj druge, a mesari stadoše da gule s njih kožu, da ih paraju i režu. Dok je trajao taj hitri posao oko smaknuća, nisam progovorio ni riječi. Nego sam, na kraju, ispunio propisane formulare i gradio se kao da me se sve to gotovo i nije ticalo. No istog dana (27.7.1930.), u svojoj maloj sobici, s oribanim podom od dasaka, u kasarni, napisao sam Baladu o zaklanim ovcama. Taj je tekst imao sedam strofa. Pa kad sam se vratio s vježbe kući u Rastušje, takav sam rukopis poslao uredništvu »Književnika« u Zagreb. Urednika Luku Perkovića, koji je tada bio premješten kao profesor u Varaždin, zamjenjivao je Novak Simić, i on mi je u Rastušje poslao ovu dopisnicu:

Zgb, 8/9 [1930]
Štov. g. Tadijanoviću
Danas sam primio Vaše pjesme. Pjesma »Balada o zaklanim ovcama« mi se sviđa, ali je previše rastegnuta, strofa 2, 3 i 4 su nepotrebne, a ako bi dali dozvolu da se one izbace a da ostanu samo 1, 5, 6 i 7, ja bih je štampao...

Pristao sam da se u Baladi o zaklanim ovcama ispuste druga i treća strofa, pa je ona tako i objavljena, u novembarskom broju »Književnika« 1930.

Izostavljene strofe glase ovako:

Za djevojčicom plavom, za pastiricom,
Korača otac njen, u opancima, mrk,
I nosi oštar nož za pojasom:
Koliko će novaca, u maramu, da sveže prije sunca?

U tišini idu ovce ulicama jutarnjim,
Papci im po pločniku pucketaju...
Na sajmištu ih debeli prsti pipaju,
Ali one nit ne slute ispod grla oštricu.

Dragutin Tadijanović: Balada o zaklanim ovcama