O mojem prstenu, onome iz ljeta
Tisuću devetsto trideset i treće,
Kad je došao i na moju ruku,
Dar one koje više nema.
Prsten je na ruci sjao
Do moje osamdesete,
A onda se slomio, da,
Slomio se. I nestao.
I poslije devetnaest godina,
Od 23. lipnja 2004.,
Prsten mi je opet na ruci:
Obasjava dane i noći.
A ja neću da ga pitam:
Prstene moj, dragi prstene,
Dokle ćeš ti meni sjati?
Kada ćeš me ostaviti?
Zagreb, Gajeva ulica 2a
14. kolovoza 2004., u subotu,
u dva i pol popodne
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (hrvatski)
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (english)