Dragutin TadijanovićOblaci, još jednom
S prijateljima sjedim za stolom
I gledam oblake. Nad morem.
Bijele. I glasno rekoh:
»Gledam oblake, a oni mi
Kažu: Gledaj nas, gledaj! A ja,
Opet, oblake gledam, a oni mi,
Opet: Gledaj nas!«
Oni za stolom uglas povikaše:
»Pa to je pjesma! To je pjesma!
Zapiši je, zapiši!«
Dadoše mi olovku i papir,
Gdje napisah ovo o oblacima.