Dok promatram kroz prozor snijeg
Na stoljeću borova brezā
Suze su davno već presušile
I zalud im govorim nek plaču
Plačite do mile se volje isplačite
Jer nećete moći kad budete htjele
Jer neće biti ni prozora ni snijega
Niti će lajati pas u mrkloj noći
Srce će moje zamalo postati kamen
I rasprsnuti se u nevidljivost
Pa ga doista neće vidjeti nitko
A ono će počivati skriveno snijegom
U noći crvenih ruža i u tišini
Od iskona Svijeta
Zagreb (Klinički bolnički centar »Rebro«)
1. siječnja 1986.
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (hrvatski)
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (english)