Neću više prolaziti stazom kraj mora,
Napola gol, pocrnjele kože, i neću
Gledati golotinju ženā i muškaraca,
Polijegalih na kamenju il pod borovima.
Vraćam se u svoj dom, pred kojim
Za kavanskim stolovima sjede gosti
Od kojih nitko ne zna da je u prvom katu
Moja radna soba s knjigama i slikama.
Čekaju me tamo hrvatski pjesnici
I pjesnici stranih zemalja pa u jedan glas
Iz knjigā svojih šapuću mi: Brate!
Kako si mogao da nas ostaviš,
Otiđeš u kraj daleko od nas,
A znaš da će nas jedino rastaviti Smrt!
Rab, Suha Punta (Hotel Carolina)
18. kolovoza 1984.
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (hrvatski)
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (english)