Oprostite mi, ako možete,
Što i ja pišem baladu o školjki.
Po kamenoj ulici primorskoj,
U metežu djevojaka, mladićā,
Hodala je mala starica u crnom
Noseći preko ruke
Košaricu punu
Blistavih školjki.
Kroza smijeh i žamor,
Ona je lagano
Hodila i tiho govorila,
Kao da je slušaju
Svi: — Kupite školjke. Sirota sam.
Nikoga nemam. Kupite školjke.
Jedinac sin moj u ratu je
Poginuo. Ja sam sama, sa školjkama.
Kupite ih. Kupite školjke.
Vrativši se sa školjkom kupljenom
U svoj grad, na uho je stavljam
I njezin šum prisluškujem: ...
Jedinac sin moj... u ratu je
Poginuo... Ja sam sama... sa školjkama.
Kupite ih... Kupite školjke.
Oprostite mi, ako možete,
Što i ja napisah baladu o školjki.
Zagreb, Ilica 26
27.6.1954., nedjelja, popodne
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (hrvatski)
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (english)