Dragutin Tadijanović — Srebrne svirale, haiku (1.1) — Tekst

Dragutin TadijanovićSrebrne svirale, haiku (1.1)

Jutro. Sunašce
U grani bora ljubi
Svaku iglicu posebno.

Kroz prozorsko staklo
Sunce već obasjava
Ruku što piše.

Djevojko s kojom govorim,
Odnijet ćeš sobom glas moj
U dvadeset i prvo stoljeće.

Djevojčica prolazi poljem:
Voluharice kraj puta
Stoje njoj u počast.

Ponoć je. Pijetli
Na kugli zemaljskoj spavaju.
Poneki hrču.

Hraste, moj hraste,
Koliko sam puta u sjeni tvoje krošnje
Sanjario: Nema mi kraja.




© 2006-2026 cuspajz.com