Kad odlazim od kuće, u Gajevoj, pogled
Svraćam na prozore prvoga kata:
Ona i ja živimo tamo odnedavna.
Nema na prozoru cvijeća,
Otvoren je i na njemu se pojavi
Njezin nasmiješeni lik,
Moj najdraži cvijet,
I pozdravlja me, kao nekada,
A ja ne mogu da doviknem:
Najdraži cvijete moj
(Jer što bi prolaznici rekli?),
Nego se laganim korakom izgubim
Iza ugla, pa stanem. I kažem nagi
Jelice, najdraži cvijete!