U bolesničkoj mojoj bijeloj sobi
Na stoliću je crvenožuta jabuka.
Gleda me netremice, kao da mi hoće
Kazati: Od trenutka, čim si stupio
U ovu sobu, gledam tebe, tvoje pokrete,
Tvoje hodanje po sobi, pisanje pjesama,
I sve ostalo, da ne nabrajam
Dalje, i sada ću ti prišapnuti:
Znaj da nećeš ti zagristi u moje tijelo,
Bit će to Netko Drugi, koji još ni ne zna
Da postojim, a ti ćeš me ostaviti
I zaboraviti sve što sam govorila.
Gazit ćeš crnu zemlju kao i dosad,
Sve dok ti Ona s kosom ne sklopi oči.
Zagreb, Mirogojska cesta 8
4. veljače 1998.
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (hrvatski)
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (english)