Molim, čujte me, moram ovo reći!
Sviju godina, otkako Jelica boluje,
Na odlasku bih joj kazao:
— Sad će jedan sat, idem u Kavanu!
A ona bi rekla: — Pozdravi ih, pozdravi sve!
Ali ja, već kakav jesam, nikad vam nisam
Izručio taj pozdrav. Nego, ovih dana, dok ona leži
U bolnici, svaki put bih, pred odlazak ovamo,
Ušao u njezinu sobu i glasno ponovio
Iste one riječi, kako odlazim u Kavanu,
Pa čuo tihi glas da vas pozdravlja.
Bilo je tako i danas. I sada
Još slušam isti glas koji vas
Pozdravlja, a meni — oprostite, ako možete.
Zagreb, Gajeva ulica 2a
4. travnja 2004., u nedjelju, pred ponoć
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (hrvatski)
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (english)