Dragutin Tadijanović — Svjetiljka ljubavi — Tekst

Dragutin TadijanovićSvjetiljka ljubavi

Svjetiljka ljubavi
koju sam čitavi svoj vijek
nosio u rukama
pazeći pomno
da je ne ugasi ledena kiša
il nenadani vjetar
dogorijeva pomalo
ali još uvijek osvjetljuje
moje lice i lica prijateljā
s tamnim sjenama
što nam se smješkaju potiho
a mi nećemo da ih vidimo
nego bez prestanka
svaki pred svojim očima
gleda u tajnosti
kako iščezava i nestaje
u nepoznatoj daljini
zlatna svjetiljka ljubavi