Pozovimo k sebi malu Anastaziju
I plaštem se plavim zaogrnimo
Pohodit će nas milost nebeska
Gdje li su sada stotine stihova
Koje samo u glavi nošah
A nikad ih napisao nisam
Među njima možda su oni najveći
S njima bih mogao zaljuljati
Zemljinu osovinu možda
Otići sa štapom u planinu mrku
Pa dugo dugo promatrati pčele
Što nose u košnicu med
A sunce već zapada.
Opatija (Hotel Admiral)
4. travnja 1985.
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (hrvatski)
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (english)