Vrijeme je da se još jednom spomenem
Staroga našeg bunara, kraj potoka.
(U osamnaestom stoljeću, kažu,
Sazidali su ga fratri Tadijanovići.)
U moje doba mlado bio je na točak
I grabila se voda u drvenom kablu.
Koliko sam puta
Okretao točak
I nosio vodu u pitli da napojim konje.
Zašto li ja danas govorim o davnome?
Znam, kad mene više ne bude,
Neće ni bunara pokraj potoka.
Jedino on je zlato
Što blista iz moje mladosti,
I sjaj će mu biti ugašen
Kad moja svijeća dogori.
Zagreb, Mirogojska cesta 8
2. veljače 1998.
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (hrvatski)
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (english)