Ti si na zelenom otoku
S visokim stablima i slušaš
Kako more huči i udara o stijenje:
Trava se povija ispod silovitih
Naleta vjetra koji pred tvojim očima
Lomi procvale grmove ružā i bezbrižan
Juri nebu pod oblake da bi se tamo
Smirio zauvijek.
Nitko ga nije čuo
Osim tebe kojega on
Na svome putu nije ni primijetio.
A ti koji čitav život pišeš stihove,
Zašto žudiš da izraziš ljubav i smrt?
Zašto nisi kao vjetar bezbrižan?
Rovinj (Crveni otok, Hotel Istra), 17. lipnja 1980.
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (hrvatski)
Dragutin Tadijanović @ Wikipedia (english)