Dragutin TadijanovićŽivjeti, u vječnosti
Letio sam i letio, avionom,
I sletio u Selcima na Braču.
Tko me je dočekao?
Zlatni skarabej! Spustio se
Na lijevo rame, pozlatio me.
Čovjek je to odmah zapisao:
19. srpnja u 18 sati i 13 minuta!
Skarabej mi bio i na dlanu:
Fotografiralo nas, i on
Sad negdje daleko živi, bez mene,
A meni je, zamislite,
Još dugo živjeti, u vječnosti!