Ljepota tvoja mi, Helena,
nikejski su drevni brodi
što putnika su izmorena
lagano, mirisnoj po vodi
dovezli u kraj, gdje se rodi.
Kroz očaj nosila me plima;
grimiz ti kose, lik Najade
učini, dom da sada imam
u kome slava je Helade
i veličanstvo Rima.
Kraj prozora si stala svijetla,
gledam te, poput kipa tu si
s ahatnom svjetiljkom u ruci.
Psiho iz onog kraja svijeta
gdje leži zemlja sveta!
Preveo: Luko Paljetak