Wittgensteinu je teško
proturječiti.
S toliko poezije i logike pripovijeda
o jeziku
taj plemeniti Ludwig.
Noli turbare…
Noli turbare…
Klavirskom preciznošću
veze neprekinut potpuri.
A ja, kentaur,
grubo razbacam pijesak.
Jer neporecivo je prije jezika.
I osjećaj
i riječ
izviru ispod slikovitih padina svijesti.
Tek kada se prepriča, san prelazi u jezik,
a sačuvavši pupčanu vrpcu može
postati bajka.
Sve je ovo samo isprika
što ne mogu točno nazvati
ono što ti kazujem
usnama,
jezikom,
dlanom.