Postajem, draga, pjesnik brbljavi.
Za prozu mi srce prebrzo kuca,
I s premalo pameti, a previše srca,
Ja tražim rime na cvjetić ubavi.
Neću sada priču, hoću samo sklad.
Dugo sam bio – nisam više – skroman:
Ti si mi važnija nego moj roman;
Uza sve iskustvo, želim biti mlad.
Ti za mene nisi samo sladak plod.
Ti si moj putokaz, i put, i hram,
I predah u sjeni biblijske palme.
U tebi sam otkrio radosti kod.
Po njemu slažem stih, najbolje što znam –
Al najradije bih ti pjevao psalme.