Ne prepoznaješ se u stihovima
Koji se sami mojom rukom pišu?
Ja njima otkrivam istinu višu,
I ona se slaže u nizove rima.
Isprao sam ti grumenje vrlina
Od pijeska i praha svakodnevice,
Učinio čistom ko tvoje lice;
Jer mogu razdijelit vodu od vina.
Ja pretvaram te dodirom u zlato.
I ljubavlju svojom, ali ne zato
Da budeš biće nekog drugog soja.
Jedinstvena si koliko si moja,
I plemenita – to je uzvratan dar:
Najcvjetniji miris cvijeta zna vrtlar.