Sergej Jesenjin (HR)Pjesma o kučki
K jutru, u suši kraj stručka
Rogoza zlatna i pruća,
Sedmoro ošteni kučka,
Sedmoro sićušnih žuća.
Do mraka je lizala nježno
Tih sedmoro kučića malih;
Topli joj trbuh i snježnu
Koru oko nje rastali.
A kad su kokoši kroz tmušu
Počele na peć da slijeću,
Gospodar mrk uđe u sušu
I strpa svih sedam u vreću.
Kroz snježne se nanose krala
Za njim, kad od kuće ode.
I dugo je, mreškavo sjala
Površina nezamrzle vode.
A kad se vraćala, muče,
Ližući šape studene.
Žut joj se mjesec vrh kuće
Učini njezino štene.
Zacvili, a oči joj suzne
Bljesnu spram plavih visina,
A novljak tanahan spuzne
Za hum iza snježnih rudina.
I kao kad joj ljudi u zloći
Dobace kamen omam, za šegu,
Tiho se prosuše kučkine oči
Ko zlaćane zvijezde po snijegu.