Kažem ti, moramo odmah otići.
Kamo – to ćemo kasnije odlučiti
Glavno je da što prije krenemo
Osjećam kako mi utroba počinje da gnjije
Oči presušile i vise poput spaljenoga lišća
Sat srca zaostaje – već se jedva čuje
Zar da mi je žao što grob svoj napuštam
Što mogu ako je nekome lijepo u njemu
Daj, ne oteži, ljubavi
Do vraga i kovčezi – zacijelo su već zaraženi
Ali nećemo cestom – mogle bi nas zasjede
Poći ćemo zračnim putem – između zvijezda