Slavko Mihalić, akademik, pjesnik, prozni pisac, esejist, prevoditelj i antologičar, rođen je 1928. u Karlovcu, a umro 2007. u Zagrebu.
Pohađao Filozofski fakultet u Zagrebu.
Objavio je dvadesetsedam zbirki pjesama i nekoliko proznih djela.
Knjige izabranih stihova prevedene su mu na engleski, francuski, mađarski, albanski, češki, nizozemski, njemački, poljski, ruski, makedonski, švedski, talijanski i slovenski jezik.
Uvršten u mnoge antologije.
Dobitnik više prestižnih književnih nagrada.
Objavljena pjesnička djela:
- Komorna muzika, Zagreb, 1954.
- Put u nepostojanje, Zagreb, 1956.
- Početak zaborava, Zagreb, 1957.
- Godišnja doba, Zagreb, 1961.
- Ljubav za stvarnu zemlju, Zagreb, 1964.
- Prognana balada, Kruševac, 1965.
- Izabrane pjesme, Zagreb, 1966.
- Jezero, Beograd, 1966.
- Posljednja večera, Zagreb, 1969.
- Vrt crnih jabuka, Zagreb, 1972.
- Krčma na uglu – Krčma na vogalu, trst-Koper, 1974.
- Klopka za uspomene, Zagreb, 1977.
- Izabrane pjesme, Zagreb, 1980.
- Pohvala praznom džepu, Zagreb, 1981.
- Atlantida, Beograd, 1982.
- Tihe lomače, Zagreb, 1985.
- Iskorak, Zagreb, 1987.
- Izabrane pjesme, Zagreb 1988.
- Mozartova čarobna kočija, Zagreb, 1990.
- Ispitivanje tišine, Ljubljana, 1990.
- Zavodnička šuma, Zagreb, 1992.
- Približavanje oluje, Zagreb, 1996.
- Pandorina kutija, Zagreb, 1997.
- Sabrane pjesme, Zagreb, 1998.
- Akordeon, Zagreb, 2000.
- Močvara, Zagreb, 2004.
- Posljednja večera, Vinkovci 2005.