Slavko Mihalić — Približavanje oluje — Tekst

Slavko MihalićPribližavanje oluje

Pogledaj one oblake Vera zašto šutiš
Nisam zaboga životinja ali evo kiše
Kako je naglo zahladilo
Daleko smo od grada


U redu Vera nikad neću zaboraviti što si mi darovala
Mi smo sada jedno i čemu govoriti
Žuti oblaci obično donesu tuču
Sve je već nijemo zrikavci i žito


Ako ti želiš možemo i ostati
Bojim se za tebe za mene je svejedno
Gromovi su opasni u poljima
A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami)


Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem rasutim iz klasja
Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o mijenama
Ne plači Vera to su samo živci
I oni slute oluju


Kažem ti život je u svemu jednostavniji
Evo i prvih kapi sad će početi urnebes
Zakopčaj haljinu gle se i cvijeće zatvara
Ne bih si oprostio da ti se nešto dogodi


Dakako ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati sveto
Molim te brže koračaj i nemoj se osvrtati




© 2006-2026 cuspajz.com