Svoje srce ispuni svim žalostima svijeta.
Svašta je mogao on: na primjer,
da ide iznad sebe
i rasipno pljušti kišom
što snaži korijen nezasitan.
Tako je dan i noć rastao za sobom.
Svoje oči učini draguljima za dar.
Svašta je mogao on, svašta je smio
kada poruši granice sebe,
sa stotinu ruku što se
skladno izmjenjuju u tkanju
a u onom najvišem trenutku
tkaju sve odjednom.
Beskrajne povorke dopusti
odmah do svojeg boka.
Sve neprijatelje imenova
hrabrima protiv sebe.
Prirodi bi ravnatelj;
tako je šume naselio smirenjem.
Rijeci da zaborav,
livadi čežnju da ne svrši.
I sve bude ljepše nego on,
u svemu više volje, snage, razuma.
Taj plemeniti kralj na dan vjenčanja
s krunom bude star.
O, sudbino pjesnika, čudotvorca,
al samo do trena
kad usliši druge.