Ovo vino već sam pio, ovdje sjedio
Ni mlađi ni stariji (zar duh broji godine)
Baš tako podizao čašu malo iznad sebe
Čekajući svoje čudo, ma što mu se prohtjelo
Dragocjena tekućina, sve dok ne bude upotrebljena
izlije se prevarena kao kiša s krova
Sutra će je sunce ponovno uzdizati
Sve do ove čaše ove svečanosti pune iščekivanja
iza nas stoji golem netko tko se svemu ruga
Nedužan doduše kao domaćica koja s pijetla skida perje
Da, baš ova ista stolica, ista snena glazba
Ponekad možeš kutom oka vidjeti sva mora
i sva kopna kako se bacaju u pučine
Koliko je daleko s kraja na kraj dlana
Dovoljno, da se tražimo bez uspjeha