Mala moja što da ti govorim o svojim tjeskobama
Tako svezanim s nevidljivim pomicanjem neba
O tome moru koje bi da se razrješi krletke
Šumama klonulim nad prazninom utrobe
Što da te ljubim kada su poljupci bez tragova
Kao stijena tako si jednostavna tako neosvojiva
Najudaljenija kada te steže ruka ljubavnika
Zlati se tvoje nago tijelo ispruženo suncu
a sunce već je u svakom zrncu tvoje zlatne kože
Kao što je umor u svim mojim porama
i već ne znam jesam li te na kraju uzeo
ili smo cijelog popodneva šutjeli na obali
Ti razočarana a ja omamljen svjetlucanjem valova
Tako zaljubljen u svaki pregib tvojeg tijela nepobjediv