Dragutin Tadijanović — Htio bih da zaustavim — Tekst

Dragutin TadijanovićHtio bih da zaustavim

Htio bih da zaustavim
Sunce, da se ne uspinje na nebo;
Nek ostane crveno nad rijekom
Kao jutros, kad sam ga vidio
Kroz prozor sobe u kojoj živim.

Htio bih da zaustavim
Dunav, da ne teče zemljama
Do Crnog mora; nek počine;
Nek se smiri u sjeni vŕbā
I topolā; nek ne sluša svoj tihi šum.

Htio bih da zaustavim
Smiješak na tvom licu, Helena,
S kojom provedoh svoj tegobni vijek.
Nek smiješak taj lebdi bezbrižan, porubljen
Tvojom kosom crnom i crnim očima.

Htio bih da zaustavim . . . Ne, ništa ne mogu.
Svakog se trenutka bližim suncu smrti, grobu.