Dragutin Tadijanović — Žuta ptica — Tekst

Dragutin TadijanovićŽuta ptica

Žuta ptica ima gnijezdo, ognjište svoje,
U lisnatom stablu, visòko, zelèno,
Pred očima mojim.

Žuta ptica izlijeće iz gnijezda
Svaki dan. Svaki dan leti žuta ptica
Prema rijeci, pred mojim očima.

Ona ne zna, žuta ptica,
Da je gledam u letu
I da sam žalostan što ona ne zna,
Žuta ptica, da je u letu gledam.

A jutros joj doviknuh, žutoj ptici:
Tko bi znao o tebi da letiš,
Da nema mene, žuta ptico?

Smješkao sam se čitav dan,
Dokle se god nije vratila u svoj dom
Žuta ptica. Ona nije, jao, o tom znala ništa.